biomasa (bio- + masa).
1. Materijal proizveden rastom mikroorganizama, biljaka ili životinja. Nakupine mikrobnih stanica proizvod su ili sporedni proizvod biotehnološke proizvodnje (svježi i suhi aktivni pekarski, vinski i pivski kvasac, bakterijske starter kulture, krmni i prehrambeni kvasac koji nastaju pri proizvodnji etanola, biomasa bakterija Streptomyces koje su sporedni proizvod proizvodnje antibiotika itd.). Biljna i drvna biomasa različiti su biljni materijali, najčešće ostatci poljoprivrednih (slama, pljeva, kukuruzna stabljika i oklasci, lišće i glave šećerne repe itd.) i šumskih kultura (granje, lišće, kora, piljevina), životinjsku biomasu čine gnojivo, masti kosti, trupla, ljušture rakova itd., a za dobivanje biomase može se rabiti i komunalni otpad, kanalizacijske otpadne vode (kanalizacija) i otpadno građevno drvo. Ključan je obnovljivi izvor za proizvodnju biorazgradivih polimernih materijala, a biljna i drvna biomasa stalan su izvor energije za kemijsku i biotehnološku proizvodnju. (→ zelena kemija)
2. U ekologiji, ukupna masa jedinki jedne vrste, skupine vrsta ili biocenoze, koja dolazi na jedinicu površine ili volumena staništa. Izražava se u masi sirove ili suhe tvari ili u odgovarajućim količinama ugljika ili dušika u organskoj tvari. Pokazatelj je produktivnosti određenog područja. Prosječna je biljna masa travnate stepe 23 t/ha, tropske šume 500 t/ha i više. Kod heterotrofnih organizama najveća je biomasa bakterija i gljiva. U moru biomasa bentoskih organizama u litoralu i sublitoralu iznosi nekoliko kg/m². Biomasa zooplanktona u visokoproduktivnim morskim područjima dostiže 10 g/m², a fitoplanktona na vrhuncu produkcije 100 g/m² i više.
